Tragovima tame i svetla đavolice sa krstom oko vrata
Pisanje romana u kome se u prvi plan najviše ističe ženska duša nije nimalo lak zadatak. A kada ga piše muškarac, onda on mora da je poznaje još bolje nego žena da bi svaki napisani red bio motivisan i upečatljiv a zapravo podstaknut hrabrošću i snagom da se ne iznedri samo jedna već tri knjige i od njih napravi trilogija za pamćenje. U tome je tajna uspeha romana Aleksandra Stojanovića, što je umeo i smeo da se uhvati ukoštac sa ženskom dušom koja često ume da bude nemirna i u rukama svojih sopstvenica žena, a kamoli pod perom muškarca. Međutim kada se pronađe put iz njenih lavirinata sa koga se ni za milimetar ne skreće, onda se ume i sa plamenom, i sa ledom, i sa svetlom, i sa tamom. Onda nastane Lilit sa svim svojim obrtima, neizvesnostima, nemerljivim strastima, surovostima i krvavim tragovima… koja i kada je kraj, zapravo sluti samo na novi početak i nastavak.